Beram, prapovijesno naselje
Ključne riječi: Beram, središnja Istra, graditeljsko naslijeđe, arheologija, povijesni razvoj, SBRG, SB Research Group
Sažetak - Istraživački tim SB Research Group (SBRG) donio je odluku da se posveti nastavku istraživanja beramske gradine, nekropole iz sve tri razvojne faze, a isto tako rasvjetljavanju tajne oko otkrivanja druge „kule“ navedene u darovnici iz 911. godine. Kroz znanstvena istraživanja, u koja će biti uključeni raznorodni stručnjaci, teži se konačnom cilju koji nije samo dokumentiranje povijesti već, ono najvažnije, kvalitetna revitalizacija ovog naselja uzevši u obzir raznolike situacije tokom razvoja. Ovaj elaborat je uvod radi upoznavanja povijesnih i urbanističkih vrijednosti ove važne arheološke lokacije, na kojoj SBRG planira istraživanja za godinu 2013. Aktivnosti bi započele iskapanjem na lokaciji najstarije nekropole, započeta krajem XIX st., ali nikada dovršena.
Istarski poluotok je područje bogato gusto raspoređenim i vrijednim urbanim i ruralnim aglomeracijama. Naselja središnje Istre povezuju neke zajedničke osobine, kao što su: smještaj na uzvisini, na pozicijama nekadašnjih prethistorijskih gradina i zbijena gradnja uvjetovana obručem fortifikacija. Istodobno je, zbog različitih uvjeta i vremena nastajanja, svaki pojedini gradić individualno ostvarenje.
U golemom vremenskom razdoblju, od prethistorije do danas, nastao je niz predmeta značajnih za kulturu Istre. Polazeći od arheoloških nalaza, preko etnoloških predmeta, glagoljskih zapisa, sakralnih i profanih objekata-spomenika kulture, dolazimo do ogromnog kulturnog bogatstva, koje kroz svoje izuzetne, a jednostavne oblike, govori o čovjeku i prostoru unutrašnjosti poluotoka. Upravo to blago sačuvalo se fragmentarno, često samo u zapisima. Ono što je i preostalo in situ nije bilo pravovremeno valorizirano, kako bi se omogućila kvalitetnija prezentacija, sada, kada pomalo svi shvaćaju da Istra ima neprocjenjivo bogatstvo.
Posljedica zatvorenog ciklusa proizvodnje hrane i visokog stupnja samodovoljnosti, kao osnovnih uvjeta opstanka, bila je organska struktura naselja. Ovakva struktura se formira u situaciji kada je raspoloživa energija svedena na onu količinu koju je moguće proizvesti na licu mjesta, primitivnim sredstvima. Organska struktura je uočljiva na svim nivoima prostorne organizacije, od podjele šireg područja, preko strukture zbijenog naselja, do funkcionalne organizacije kuće, pa i strukture zida ili pločnika.
Beram je jedno od tipičnih istarskih naselja na brežuljku, čiji kontinuitet prirodnog rasta pratimo od prethistorije do danas. Ono je ujedno i posljednje u nizu naselja uz Limsku dragu. U slučaju Berma postignuta je izuzetna ravnoteža između naselja (graditeljsko nasljeđe) i okolnog pejzaža (prirodno nasljeđe). Stoljećima, lokalno stanovništvo na najbolji način koristi raznolikosti u konfiguraciji terena, vrsti tala i klimatskih uvjeta.
Slika 1. Naselje Beram – pogled iz zraka
Prvi spomen Berma nalazimo 911. u darovnici kralja Berengara, no tragovi njegova postojanja sežu u vrijeme prije Krista i to najmanje VIII st., o čemu postoji vrlo detaljan analitički rad vezan uz arheološka istraživanja provedena krajem XIX st.. Bogata povijesna događanja ostavila su traga na izgled ovog naselja i kroz srednjovjekovnu fortifikaciju, gotički prezbiterij u novijoj sakralnoj građevini, ali i na uličnom rasteru. Povijesna zbivanja su samo fragmentarno objelodanjena, a i to zahvaljujući istraživanjima najpoznatijih istarskih fresaka (oslikano 1474. godine) u crkvici Majke Božje na škriljinah i slikarskom opusu Vincenta iz Kastva.
Gradinsko naselje Berma nije istraženo, ali se ipak, na osnovu položaja i do danas sačuvanih vidljivih građevinskih elemenata, može stvoriti slika o nekadašnjem izgledu. Obrada zemljišta i kasniji radovi na južnoj padini uglavnom su izbrisali tragove gradine. Oni se danas mogu uočiti prilikom pažljivog obilaska terena. Ulaz u najstariji dio gradine (I faza) još danas koristi stanovnicima Berma kao pomoćni ulaz-izlaz, a zovu ga MALA VRATA. Gornji plato na nivou +320 m n.v. i sada je centar naselja i prostor za okupljanje ispred župne crkve. Život se ovdje nastavljao i u vrijeme rimske dominacije, dolaskom Slavena-Hrvata, za vladavine Franaka, Bavarskog vojvodstva i tako slijedom do današnjih dana. Ni u jednom razdoblju naselje nije bilo napušteno od svojih stanovnika.
Slika 2. Rekonstrukcija beramske gradine (izradila: J. Drempetić)
Prethistorijska gradina, smještena je na brežuljku iznad doline na koju se nastavlja Tinjanska i Limska draga vezana na Limski kanal. Nedvojbena je povezanost beramske gradine, a i ostalih smještenih unutar sliva Limskog kanala, na more i dalje. Vrlo rano su uspostavljene trgovačke veze sa pomorskim zemljama o čemu svjedoči i najznačajniji nalaz askosa iz Daunije, VII st.pr.Kr., na nekropoli u Bermu. Može se čak pretpostaviti da je dolina kod Berma bila nastanjena od kamenog doba. U svakom slučaju, Beram je bio važna stanica za antičke stanovnike Istre.
Zimi, 1882/83. arheolog Marchesetti dobio je u Trst urnu iz Berma, slučajno pronađenu prilikom obrade terena u vrtu. Tada počinje zanimanje za ovo malo istarsko naselje. Već u travnju 1883. godine Marchesetti odlazi u Beram i započinje probnim iskopavanjem, kada je pronašao 25 urni, čiji sadržaj je ponio sa sobom, a o nalazu napisao kratak članak. Nakon toga još dvojica arheologa dolaze vršiti istraživanja, Karl Moser i dr. Andrea Amoroso, čime je do kraja 1883. godine završio rad na nekropolama. Od tada nitko nije pokretao pitanje dovršenja istraživanja, niti je bilo pokušaja da se očisti južna padina ispod Berma, kako bi ostaci gradinskog zida bili pristupačni i detaljnije evidentirani.
Amoroso je objavio članak o svojim nalazima. On se jedini bavio pitanjem smještaja nekropole u odnosu na gradinske zidove, međutim , nije došao do zaključka kako je izgledala gradina i gdje se nalazi nekropola. Pretpostavio je dvije varijante: 1. izvan naselja ukoliko su dva zida i 2. na terenu između drugog i trećeg zida. U novije vrijeme Lonza B. zaključuje da se beramska nekropola nalazila između drugog i trećeg zida (uspoređujući sa primjerom Picuga kod Poreča), ali nema materijalnih dokaza za ovu tvrdnju.
Slika 3. Neki arheološki nalazi iz beramske nekropole
(1 keramička urna; 2 idol u formi ptice, poput onih nađenih u Troji; 3 askos iz daunije; 4 brončani konjić dužine 41 mm; 5 keramička urna)
Darovnica iz 911. god.
Godine 911. kralj Berengar I daruje tršćanskoj biskupiji kaštele-kule (gornji i donji) Berma kod Pazina. Povjesničari su imali različite stavove o tome, počevši od Kandlera (autor CDI), Carla de Franceschi, Benussia, pa do Corbanesea, autora najnovije povijesti sjeveroistočnog dijela Italije, ali svi vjeruju da se radi o Bermu kod Pazina.
Analizirajući dokumente, katastarske karte (najstarija dostupna iz godine 1872. koja se čuva u Pazinu i preslik starije iz 1820.) gruntovne knjige, nazive parcela, stare putove koje i danas koriste stanovnici Berma dolazimo do moguće lokacije druge „kule“ koja se spominje 911. godine. Moguće varijante su:
I Na lokaciji u blizini crkve Sv. Marije na škriljinah gdje je parcela nosila ime Burger, smješteno na koti +350 m n.v.
II Na brdu sa kojeg Beramci uspiju kontrolirati stanje usjeva u dolini Ćipri. Moguća je i vizualna komunikacija sa nizom naselja na udaljenim brežuljcima. Ovaj vrh koji stanovnici zovu Purgar, nalazi se na koti +460 m n.v.
III Na koti +438,8 m n.v. gdje se parcele još uvijek zovu Purgar i pod Purgar.
Razvoj naselja do kraja XVI st.
U drugoj polovini XII st. Beram već pripada Pazinskoj knežiji i grofu Mainardu. Nakon diobe posjeda između cara Karla V i njegovog brata nadvojvode Ferdinanda, pazinski je feud formalno postao pridruženim dijelom kranjskih zemalja. Pazinska grofovija je politički pojam koji obuhvaća čitav teritorij austrijskog dijela Istre.
U tom razdoblju se unutar I faze gradinskog zida, na najvišoj koti, gradi kaštel s kulom (moguće da je djelomično korištena kula spomenuta u X st.). Po prvi puta biva razoren godine 1344., a nakon obnove sagrađena je 1431. godine, unutar zidova kaštela, prvobitna crkva sv. Martina.
Prvi sačuvani dokument, pod nazivom Urbar, sastavljen godine 1498. govori o stanovništvu Berma i njihovim obavezama prema vlastelinu. Tada u mjestu žive 62 obitelji. Nakon godine 1570. u Beram doseljavaju izbjeglice iz „turskih zemalja“ pa se broj obitelji povećava na 148. Tada ovo malo mjesto doživljava intenzivnu izgradnju, obnavljaju se i fortifikacije, te dobiva počasni naslov „stättl“ u okviru Pazinske knežije. Novi Urbar sastavljen je 9. ožujka 1578. godine iz kojeg su vidljivi nazivi još danas prepoznatljivih lokaliteta, sakralnih građevina, te navedena prezimena sačuvana do danas.
Slika 4. Beram koncem XVI st. (izradila: J. Drempetić)
A fortifikacija (od 1578. godine Stättl); 1 glavni ulaz „vela vrata“; B kaštel (a-kula, b-sv. Martin); 2 pomoćni ulaz „mala vrata“; K obrambene kule; 3 loža ispred ulaza; 4 crkvica van bedema
Naselje tokom XVII st.
Beram je dostigao vrhunac u svom razvoju početkom XVII st. glede značaja, veličine i broja stanovnika. Venecijansko-austrijski rat, nazvan i Uskočki rat, vođen na tlu Istre od 1612-1618. godine predstavljao je prekretnicu. To nije bio samo prekid u građevnom razvoju grada, već je započelo dugotrajno razdoblje devastacije naselja. Nakon sklapanja Madridskog mira 1617. godine Beramci su bili dužni srušiti obrambene zidine i kule. Osamdesetih godina XVII st. barun J.W.Valvasor (vojskovođa, polihistor, topograf, etnograf, putopisac) je trajno, svojim crtežom, zabilježio stanje na prostoru Berma.
Slika 5. Beram - grafika J.W.Valvasor, 1689. god.
Unatoč usporenom razvitku i dugome trajanju zaostalih društvenih struktura, unatoč stagnaciji i mnogim gospodarskim i demografskim padovima, Beram je postupno slijedio etape istarske povijesti, te proživio uspone i padove kretanja u društveno političkom životu.
U svojem dugom trajanju Beram je sačuvao svjedočanstvo o graditeljskom razvoju od VIII st. pr. Kr. do danas. Osobitu vrijednost predstavlja činjenica da je prvobitna gradinska struktura postala temeljem cjelokupnog razvoja naselja. Umjetnička djelatnost do početka XVII st. bila je na visokoj razini, pa još danas možemo reći da je čitav Beram spomenik i svojevrsni muzej. Ovaj arheološki lokalitet je važan za istarsku, ali i evropsku povijest.
Jadranka Drempetić – 05. veljača 2012.