ELEKTROMAGNETSKI MEHANIZAM ULTRAZVUKA NA BOSANSKOJ PIRAMIDI SUNCA (VISOČICA)
Hrvoje Zujić, Mr.E.Eng.
KLJUČNE RIJEČI: Ultrazvuk, VLF-atmosferik, 28 kHz, Bosanska Piramida Sunca, piramida, Visoko, Visočica, Slobodan Mizdrak, Paolo Debertolis, Hrvoje Zujić, Disk, Ansoft, Maxwell, Tesla, Klaus Dona, Sonda 10
SAŽETAK Slobodan Mizdrak zabilježio je elektromagnetski signal od 28 kHz na vrhu Bosanske Piramide Sunca (Visočica) u travnju 2011. Nakon njega, istraživači Dr. Paolo Debertolis, Heikki Savolainen inž.el., Davor Jadrijević inž.el., Goran Marjanović inž.el., Goran Samouković inž.el i ostali potvrdili su mjerni rezultat Mizdraka. Računalne simulacije električnog potencijala, smjera i jakosti električnog polja otkrivaju nam elektromagnetski mehanizam koji generira ultrazvuk. Te računalne simulacije izrađene su u programu ANSOFT MAXWELL®2D verzija 14.0.
UVOD
Pretpostavljam da je prirodni VLF-atmosferik izvor registriranog EM signala od 28kHz na vrhu Visočice. VLF-atmosferici su elektromagnetski impulsi, odašiljani tijekom grmljavina. Generiraju ih izboji munja, a prostiru se približno brzinom svjetlosti kroz atmosfersku vodilicu vala koju formira zemljina površina i niža ionosfera. Tijekom prostiranja, VLF-atmosferici su podvrgnuti promjenama svojstava, amplitude i frekvencijske kompozicije, zbog prostornog raspršivanja i efekta prigušenja. Što se atmosferik više udaljava od mjesta originalnog izvora, visokofrekventne i niskofrekventne komponente tog signala se prigušuju. Budući se VLF-atmosferična vodilica vala ponaša kao pojasno propusni filter oko frekvencije od oko 10kHz, ta komponenta podvrgnuta je minimalnom prigušenju tijekom prostiranja signala.
Atmosferike karakteriziraju vrlo male amplitude, kratkog trajanja. Općenita jakost signala je u području nanoTesla. Trajanje tih impulsa VLF-atmosferika u prosjeku iznosi oko 0.5 ms (Betz, 1996). Karakteristike tih signala kao što su amplituda, frekvencijska kompozicija, valni oblik i trajanje primarno zavise o vrsti izboja munje, udaljenosti između izvora i detektora i uvjeta emitiranja u atmosferi. Atmosferici se mogu koristiti za detekciju i lokalizaciju područja grmljavina. Broj registriranih impulsa po jedinici vremena je indikator grmljavinske aktivnosti koji pokazuje uobičajene dnevne i sezonske varijacije. Vrhunci frekvencije pulseva u srednje-europskim zemljama bilježe se tijekom ljetnih poslijepodneva. Drugi vrhunac frekvencija pulseva događa se oko ponoći, koji je prisutan veći dio godine (vidi Sliku 1).
Slika 1. Dnevna vremenska dinamika VLF-atmosferika. Amplitudni spektar pojedinih VLF-atmospferičnih signala dobiven je superpozicijom tijekom trajanja 4 sata
Postoje 3 glavne razlike između elektromagnetskih svojstava prirodnog 28kHz VLF-atmosferika i 28 kHz signala zabilježenog na vrhu Bosanske Piramide Sunca (Visočica):
1. Prirodni VLF-atmosferici na frekvencijama od 28kHz prosječno traju manje od 0.5 milisekude. Na vrhu Bosanske Piramide Sunca, taj EM signal od 28 kHz je gotovo NEPREKINUT.
2. Zabilježeni EM signal od 28kHz na vrhu Bosanske Piramide Sunca ima mnogo veću JAKOST nego VLF-atmospherični signali zabilježeni u prirodi.
3. Oblik prirodnog VLF-atmospheričnog signala od 28kHz je izobličeni sinusni val, “kvazi-sinusni valni oblik”. Oblik EM signala od 28kHz zabilježenog na vrhu Bosanske Piramide Sunca je gotovo SAVRŠENI SINUSNI VALNI OBLIK.
Bosanska Piramida Sunca djeluje kao divovska antena, pojačalo i ispravljač prirodnih VLF-atmosferika. Da li se ovdje radi o prirodnom ili vještačkom fenomenu? Ili oboje?
Kako prirodni VLF-atmosferici od 28kHz utječu na naše zdravlje? Studija koju su proveli Schienle A., Stark R. i Vaitl D. pokazala je visoku korelaciju pojave srčanog infarkta i naglog povećanja učestalosti impulsa VLF-atmosferika od 28kHz i 10kHz kada 28kHz prevladava nad 10 kHz. htp://www.google.com/patents/US4631957
Kako kontinuirani, savršeni sinusoidalni valni oblik EM signala od 28kHz utječe na naše zdravlje? Studija koju su proveli Jinsheng Zhang, Yupeng Zhang, and Xueguo Zhang dala je obećavajuće rezultate u liječenju tinitusa (pisak u ušima ili potpuni gubitak sluha). Ako vas muči tinitus, posjetite Visoko.
ELEKTROMAGNETSKA POLJA OKO BOSANSKE PIRAMIDE SUNCA
Računalne simulacije električnog potencijala, smjera i jakosti električnog polja otkrivaju nam elektromagnetski mehanizam koji generira snažan, čist EM signal savršenog sinusoidalnog oblika od 28kHz.
Gustoća električne struje u zraku iznosi oko 10-12 ampera (A) po m2 – gotovo ništa. Tijekom vedrog vremena, stvara se razlika električnog potencijala od 250,000 to 500,000 volti između ionosfere i tla na površini zemlje; tlo je električki negativno u odnosu na ionosferu. Procjenjuje se da ta struja i razlika električnog potencijala nestaju u manje od 30 minuta od prestanka grmljavinskih aktivnosti. Većina ljudi nije svjesna da atmosferom teče neprekinuta električna (aeroionska) struja. Tijekom vedrog vremena, postoji snažan elektrostatsko polje od oko 100 V/m prema tlu. Ovaj električni potencijal povećava se za 100V po metru visine.
Prije izrade simulacije električnih polja u Visokom, trebamo procijeniti i postaviti ulazne vrijednosti:
1.električna otpornost zraka u Visokom, R=10-12 Ωm
2.električna otpornost tla oko Bosanske Piramide Sunca, R=200 Ωm
3.električna otpornost kamenih blokova na Bosanskoj Piramidi Sunca, R=5000 Ωm
4.električni potencijal tla na i oko te piramide, E=0V
5.električni potencijal ionosfere, E=250kV.
Dva različita modela terena sa procijenjenim vrijednostima stvorena su u aplikaciji ANSOFT MAXWELL®2D verzija 14.0. Prvi model je ravni teren bez piramide, a drugi model sadržava piramidu. Usporedbom ova dva modela terena (bez piramide i sa piramidom), možemo zapaziti utjecaj piramide na raspodjelu atmosferskog električnog potencijala, smjer i jakost električnog polja.
Slika 2. Spektralna raspodjela električnog potencijala u atmosferi na ravnom terenu bez i sa piramidom
Na slici 2, zapažamo male razlike u raspodjeli električnog potencijala u atmosferi.
Slika 3. Smjer/jakost električnog polja u atmosferi na ravnom terenu bez piramide i sa piramidom
Na slici 3, zapažamo da smjer i jakost električnog polja ostaju gotovo nepromijenjeni na ravnom terenu bez piramide. Na ravnom terenu sa piramidom, jakost električnog polja je to veća što je područje bliže piramidi. Što je područje bliže piramidi, smjer električnog polja postaje sve okomitiji na površinu piramide.
Slika 4. Spektralna raspodjela jakosti (bez smjera) električnog polja u atmosferi na ravnom terenu sa piramidom
Na slici 4, zapažamo da je najveća jakost električnog polja u atmosferi na vrhu piramide! Što je veća jakost električnog polja, to je snažnija elektromagnetska sila privlačenja i veća gustoća električnih naboja, te veća električna vodljivost zraka i veća vjerojatnost udara munje.
Slika 5. Pojednostavljena 4-grozdna raspodjela jakosti elektromagnetske sile privlačenja u atmosferi na ravnom terenu sa piramidom
Slika 5 prikazuje pojednostavljenu raspodjelu jakosti elektromagnetske sile privlačenja u atmosferi, podijeljenu u 4 obojana grozda. Područje grozda označenog brojem 1 je područje najjače EM sile privlačenja sa najvećom vjeerojatnosti udara munje na vrhu piramide. To područje grozda 1 ima oblik sličan sunčevom disku.
Područje oko grozda broj 2 (svijetlo zeleno) je najvažnije područje za našu priču o neprekinutom signalu od 28kHz na vrhu Bosanske Piramide Sunca. Jakost i orijentacija elektromagnetske sile privlačenja atmosferskog elektriciteta unutar područja 2 je uzrok elektromagnetskog efekta kojeg slobodnije mogu opisati kao “CRNA RUPA ZA SAV ATMOSFERSKI ELEKTRICITET IZNAD PIRAMIDE”.
Ta piramida “lovi” mnoge VLF-atmosferike sa tom “crnom rupom”. Što je više “ulovljenih” prirodnih VLF-atmosferika u tu “crnu rupu”, to se dobiva snažniji i čistiji signal na vrhu piramide.
Bosanska Piramida Sunca djeluje kao divovska antena, pojačalo i ispravljač prirodnih VLF-atmosferika. Ovo je najjednostavnije objašnjenje tog elektromagnetskog fenomena u visočkoj dolini.
KULT SUNCA I PIRAMIDE
Slika 6. Raspodjela gustoće atmosferskog elektriciteta oko piramide
Računalna simulacija elektromagnetskih polja oko piramida također nam je otkrila “oblik sunčevog diska” za najveću gustoću atmosferskog elektriciteta na vrhu piramide. Da li su drevni Egipćani znali za taj “oblik sunčevog diska” na vrhu piramide? Da li je to bio glavni razlog za uspostavljanje sunčevog kulta u Egiptu? Da li je “oblik sunčevog diska” bio glavni razlog da je civilizacija Maja mnoge piramide imenovala “Piramida Sunca”?
Nikola Tesla je izjavio 1935.g. da je planet Sunce primarni izvor nadolazećeg kosmičkog zračenja (elektriciteta) na planet Zemlju. Piramide su prijemnici elektriciteta koje nam šalje Sunce. Piramida je također i kreator “oblika sunčevog diska” na vrhu piramide.
Dvojna priroda svjetla sugerira da svjetlo ima svojstva kao EM val i fotonska čestica. Da li je drevnim Egipćanima bila poznata dvojna priroda svjetla? Da li su gradili piramide sa svrhom repliciranja EM efekata u “oblika sunčevog diska”? Egipatski arheolozi proučavaju “oblik sunčevog diska” isključivo u obliku fotona, uopće ne razmišljajući o “obliku sunčevog diska” u obliku elektriciteta.
ULTRAZVUK UNUTAR TUNELA RAVNE I NA SONDI 10
Nakon analiziranih računalnih simulacija, logično je očekivati snažan i čist signal od 28kH na vrhu Bosanske Piramide Sunca, ali kako objasniti pojavu istog signala od 28kHz na sondi 10 (300 metera sjevernije od vrha piramide) i unutar tunela Ravne (2500 metara od vrha piramide). Kako to objasniti?
Kameni blokovi piramide i lokalne stijene sadrže visok udio kristala kvarca zbog čega se javlja piezoelektrični efekt. Elektromagnetski val od 28kHz se uz pomoć kristala prirodno pretvara u mehanički val od 28kHz. Kada je medij za prijenos mehaničkog vala zrak, tad mehanički val nazivamo zvuk. Ovaj zvuk od 28kHz prostirati će se kroz sve šupljine ispunjene zrakom (komora, tunel, kanal, pukotina, kaverna, rasjed, špilja). Ova činjenica ide u prilog pretpostavkama da se tunelska mreža Ravne prostire sve do zrakom ispunjenih šupljina unutar Bosanske Piramide Sunca.
Slika 7. Satelitski snimak zrakom ispunjenih šupljina Bosanske Piramide Sunca od autora Klausa Done, objavljeno na konferenciji ICBP 2011.
Kako objasniti ultrazvuk na sondi 10? Da li se na sondi 10 također nalazi zrakom ispunjena šupljina? Satelitski snimak šupljina Visočice (Slika 7) od Klausa Done podržava tu pretpostavku. Da li je sonda 10 ulaz u Bosansku Piramidu Sunca?
ZAKLJUČAK
Svatko može izraditi računalne simulacije električnih polja oko piramida i provjeriti moju glavnu tvrdnju da
Bosanska Piramida Sunca djeluje kao antena, pojačalo i ispravljač prirodnih VLF-atmosferika. Sunčev disk u obliku elektriciteta na vrhu piramide otvara nove pravce istraživanja povjesničara i arheologa.
Da li je sonda 10 ulaz u Bosansku Piramidu Sunca?
Hrvoje Zujić, Mr.E.Eng. - Nezavisni istraživač - Osijek 2013, Hrvatska
REFERENCE
(1) Paolo Debertolis, Slobodan Mizdrak (2012): Bosnian Pyramids – Measured Energy Phenomena
(2) Paolo Debertolis, Slobodan Mizdrak (2012):Finished experiment of April 2012 on ultrasounds beam and EM waves at the top of The Bosnian Pyramid of the Sun.
(3) Klaus Dona, ICBP 2011 (2011): Satellite imagery of tunnels of The Bosnian Pyramid of the Sun.
(4) Schienle A., Stark R. and Vaitl D., (1998): Biological Effects of VLF Atmospherics in Humans: A Review.
(5) Betz, H.D., Kulzer, R., Gerl, A., Oettinger, W.P., Eisert, B. and Jacubassa, D. (1996): On the Correlation Between VLF-Atmospherics and Meteorological Data.
(6) Jinsheng Zhang, Yupeng Zhang, and Xueguo Zhang (2011): Auditory Cortex Electrical Stimulation Suppresses Tinnitus in Rats
(7) http://www.google.com/patents/US4631957
O AUTORU
 |
Rođen 1970 u Osijeku, Hrvatska; magistrirao elektrotehniku na Sveučilištu u Zagrebu; ovlašteni inženjer elektrotehnike; član Hrvatske komore inženjera u graditeljstvu. Specijalnosti: tomografija električne otpornosti tla (ERT), spontani potencijal (SP), tomografija gustoće aeroionske struje, računalne simulacije elektromagnetskih procesa sa aplikacijama ANSOFT MAXWELL, AUTODESK MAYA, 3D MAX. |
Beram, prapovijesno naselje
Ključne riječi: Beram, središnja Istra, graditeljsko naslijeđe, arheologija, povijesni razvoj, SBRG, SB Research Group
Sažetak - Istraživački tim SB Research Group (SBRG) donio je odluku da se posveti nastavku istraživanja beramske gradine, nekropole iz sve tri razvojne faze, a isto tako rasvjetljavanju tajne oko otkrivanja druge „kule“ navedene u darovnici iz 911. godine. Kroz znanstvena istraživanja, u koja će biti uključeni raznorodni stručnjaci, teži se konačnom cilju koji nije samo dokumentiranje povijesti već, ono najvažnije, kvalitetna revitalizacija ovog naselja uzevši u obzir raznolike situacije tokom razvoja. Ovaj elaborat je uvod radi upoznavanja povijesnih i urbanističkih vrijednosti ove važne arheološke lokacije, na kojoj SBRG planira istraživanja za godinu 2013. Aktivnosti bi započele iskapanjem na lokaciji najstarije nekropole, započeta krajem XIX st., ali nikada dovršena.
Istarski poluotok je područje bogato gusto raspoređenim i vrijednim urbanim i ruralnim aglomeracijama. Naselja središnje Istre povezuju neke zajedničke osobine, kao što su: smještaj na uzvisini, na pozicijama nekadašnjih prethistorijskih gradina i zbijena gradnja uvjetovana obručem fortifikacija. Istodobno je, zbog različitih uvjeta i vremena nastajanja, svaki pojedini gradić individualno ostvarenje.
U golemom vremenskom razdoblju, od prethistorije do danas, nastao je niz predmeta značajnih za kulturu Istre. Polazeći od arheoloških nalaza, preko etnoloških predmeta, glagoljskih zapisa, sakralnih i profanih objekata-spomenika kulture, dolazimo do ogromnog kulturnog bogatstva, koje kroz svoje izuzetne, a jednostavne oblike, govori o čovjeku i prostoru unutrašnjosti poluotoka. Upravo to blago sačuvalo se fragmentarno, često samo u zapisima. Ono što je i preostalo in situ nije bilo pravovremeno valorizirano, kako bi se omogućila kvalitetnija prezentacija, sada, kada pomalo svi shvaćaju da Istra ima neprocjenjivo bogatstvo.
Posljedica zatvorenog ciklusa proizvodnje hrane i visokog stupnja samodovoljnosti, kao osnovnih uvjeta opstanka, bila je organska struktura naselja. Ovakva struktura se formira u situaciji kada je raspoloživa energija svedena na onu količinu koju je moguće proizvesti na licu mjesta, primitivnim sredstvima. Organska struktura je uočljiva na svim nivoima prostorne organizacije, od podjele šireg područja, preko strukture zbijenog naselja, do funkcionalne organizacije kuće, pa i strukture zida ili pločnika.
Beram je jedno od tipičnih istarskih naselja na brežuljku, čiji kontinuitet prirodnog rasta pratimo od prethistorije do danas. Ono je ujedno i posljednje u nizu naselja uz Limsku dragu. U slučaju Berma postignuta je izuzetna ravnoteža između naselja (graditeljsko nasljeđe) i okolnog pejzaža (prirodno nasljeđe). Stoljećima, lokalno stanovništvo na najbolji način koristi raznolikosti u konfiguraciji terena, vrsti tala i klimatskih uvjeta.
Slika 1. Naselje Beram – pogled iz zraka
Prvi spomen Berma nalazimo 911. u darovnici kralja Berengara, no tragovi njegova postojanja sežu u vrijeme prije Krista i to najmanje VIII st., o čemu postoji vrlo detaljan analitički rad vezan uz arheološka istraživanja provedena krajem XIX st.. Bogata povijesna događanja ostavila su traga na izgled ovog naselja i kroz srednjovjekovnu fortifikaciju, gotički prezbiterij u novijoj sakralnoj građevini, ali i na uličnom rasteru. Povijesna zbivanja su samo fragmentarno objelodanjena, a i to zahvaljujući istraživanjima najpoznatijih istarskih fresaka (oslikano 1474. godine) u crkvici Majke Božje na škriljinah i slikarskom opusu Vincenta iz Kastva.
Gradinsko naselje Berma nije istraženo, ali se ipak, na osnovu položaja i do danas sačuvanih vidljivih građevinskih elemenata, može stvoriti slika o nekadašnjem izgledu. Obrada zemljišta i kasniji radovi na južnoj padini uglavnom su izbrisali tragove gradine. Oni se danas mogu uočiti prilikom pažljivog obilaska terena. Ulaz u najstariji dio gradine (I faza) još danas koristi stanovnicima Berma kao pomoćni ulaz-izlaz, a zovu ga MALA VRATA. Gornji plato na nivou +320 m n.v. i sada je centar naselja i prostor za okupljanje ispred župne crkve. Život se ovdje nastavljao i u vrijeme rimske dominacije, dolaskom Slavena-Hrvata, za vladavine Franaka, Bavarskog vojvodstva i tako slijedom do današnjih dana. Ni u jednom razdoblju naselje nije bilo napušteno od svojih stanovnika.
Slika 2. Rekonstrukcija beramske gradine (izradila: J. Drempetić)
Prethistorijska gradina, smještena je na brežuljku iznad doline na koju se nastavlja Tinjanska i Limska draga vezana na Limski kanal. Nedvojbena je povezanost beramske gradine, a i ostalih smještenih unutar sliva Limskog kanala, na more i dalje. Vrlo rano su uspostavljene trgovačke veze sa pomorskim zemljama o čemu svjedoči i najznačajniji nalaz askosa iz Daunije, VII st.pr.Kr., na nekropoli u Bermu. Može se čak pretpostaviti da je dolina kod Berma bila nastanjena od kamenog doba. U svakom slučaju, Beram je bio važna stanica za antičke stanovnike Istre.
Zimi, 1882/83. arheolog Marchesetti dobio je u Trst urnu iz Berma, slučajno pronađenu prilikom obrade terena u vrtu. Tada počinje zanimanje za ovo malo istarsko naselje. Već u travnju 1883. godine Marchesetti odlazi u Beram i započinje probnim iskopavanjem, kada je pronašao 25 urni, čiji sadržaj je ponio sa sobom, a o nalazu napisao kratak članak. Nakon toga još dvojica arheologa dolaze vršiti istraživanja, Karl Moser i dr. Andrea Amoroso, čime je do kraja 1883. godine završio rad na nekropolama. Od tada nitko nije pokretao pitanje dovršenja istraživanja, niti je bilo pokušaja da se očisti južna padina ispod Berma, kako bi ostaci gradinskog zida bili pristupačni i detaljnije evidentirani.
Amoroso je objavio članak o svojim nalazima. On se jedini bavio pitanjem smještaja nekropole u odnosu na gradinske zidove, međutim , nije došao do zaključka kako je izgledala gradina i gdje se nalazi nekropola. Pretpostavio je dvije varijante: 1. izvan naselja ukoliko su dva zida i 2. na terenu između drugog i trećeg zida. U novije vrijeme Lonza B. zaključuje da se beramska nekropola nalazila između drugog i trećeg zida (uspoređujući sa primjerom Picuga kod Poreča), ali nema materijalnih dokaza za ovu tvrdnju.
Slika 3. Neki arheološki nalazi iz beramske nekropole
(1 keramička urna; 2 idol u formi ptice, poput onih nađenih u Troji; 3 askos iz daunije; 4 brončani konjić dužine 41 mm; 5 keramička urna)
Darovnica iz 911. god.
Godine 911. kralj Berengar I daruje tršćanskoj biskupiji kaštele-kule (gornji i donji) Berma kod Pazina. Povjesničari su imali različite stavove o tome, počevši od Kandlera (autor CDI), Carla de Franceschi, Benussia, pa do Corbanesea, autora najnovije povijesti sjeveroistočnog dijela Italije, ali svi vjeruju da se radi o Bermu kod Pazina.
Analizirajući dokumente, katastarske karte (najstarija dostupna iz godine 1872. koja se čuva u Pazinu i preslik starije iz 1820.) gruntovne knjige, nazive parcela, stare putove koje i danas koriste stanovnici Berma dolazimo do moguće lokacije druge „kule“ koja se spominje 911. godine. Moguće varijante su:
I Na lokaciji u blizini crkve Sv. Marije na škriljinah gdje je parcela nosila ime Burger, smješteno na koti +350 m n.v.
II Na brdu sa kojeg Beramci uspiju kontrolirati stanje usjeva u dolini Ćipri. Moguća je i vizualna komunikacija sa nizom naselja na udaljenim brežuljcima. Ovaj vrh koji stanovnici zovu Purgar, nalazi se na koti +460 m n.v.
III Na koti +438,8 m n.v. gdje se parcele još uvijek zovu Purgar i pod Purgar.
Razvoj naselja do kraja XVI st.
U drugoj polovini XII st. Beram već pripada Pazinskoj knežiji i grofu Mainardu. Nakon diobe posjeda između cara Karla V i njegovog brata nadvojvode Ferdinanda, pazinski je feud formalno postao pridruženim dijelom kranjskih zemalja. Pazinska grofovija je politički pojam koji obuhvaća čitav teritorij austrijskog dijela Istre.
U tom razdoblju se unutar I faze gradinskog zida, na najvišoj koti, gradi kaštel s kulom (moguće da je djelomično korištena kula spomenuta u X st.). Po prvi puta biva razoren godine 1344., a nakon obnove sagrađena je 1431. godine, unutar zidova kaštela, prvobitna crkva sv. Martina.
Prvi sačuvani dokument, pod nazivom Urbar, sastavljen godine 1498. govori o stanovništvu Berma i njihovim obavezama prema vlastelinu. Tada u mjestu žive 62 obitelji. Nakon godine 1570. u Beram doseljavaju izbjeglice iz „turskih zemalja“ pa se broj obitelji povećava na 148. Tada ovo malo mjesto doživljava intenzivnu izgradnju, obnavljaju se i fortifikacije, te dobiva počasni naslov „stättl“ u okviru Pazinske knežije. Novi Urbar sastavljen je 9. ožujka 1578. godine iz kojeg su vidljivi nazivi još danas prepoznatljivih lokaliteta, sakralnih građevina, te navedena prezimena sačuvana do danas.
Slika 4. Beram koncem XVI st. (izradila: J. Drempetić)
A fortifikacija (od 1578. godine Stättl); 1 glavni ulaz „vela vrata“; B kaštel (a-kula, b-sv. Martin); 2 pomoćni ulaz „mala vrata“; K obrambene kule; 3 loža ispred ulaza; 4 crkvica van bedema
Naselje tokom XVII st.
Beram je dostigao vrhunac u svom razvoju početkom XVII st. glede značaja, veličine i broja stanovnika. Venecijansko-austrijski rat, nazvan i Uskočki rat, vođen na tlu Istre od 1612-1618. godine predstavljao je prekretnicu. To nije bio samo prekid u građevnom razvoju grada, već je započelo dugotrajno razdoblje devastacije naselja. Nakon sklapanja Madridskog mira 1617. godine Beramci su bili dužni srušiti obrambene zidine i kule. Osamdesetih godina XVII st. barun J.W.Valvasor (vojskovođa, polihistor, topograf, etnograf, putopisac) je trajno, svojim crtežom, zabilježio stanje na prostoru Berma.
Slika 5. Beram - grafika J.W.Valvasor, 1689. god.
Unatoč usporenom razvitku i dugome trajanju zaostalih društvenih struktura, unatoč stagnaciji i mnogim gospodarskim i demografskim padovima, Beram je postupno slijedio etape istarske povijesti, te proživio uspone i padove kretanja u društveno političkom životu.
U svojem dugom trajanju Beram je sačuvao svjedočanstvo o graditeljskom razvoju od VIII st. pr. Kr. do danas. Osobitu vrijednost predstavlja činjenica da je prvobitna gradinska struktura postala temeljem cjelokupnog razvoja naselja. Umjetnička djelatnost do početka XVII st. bila je na visokoj razini, pa još danas možemo reći da je čitav Beram spomenik i svojevrsni muzej. Ovaj arheološki lokalitet je važan za istarsku, ali i evropsku povijest.
Jadranka Drempetić – 05. veljača 2012.
